Alpski brak jazavčar (Dachsbracke) je vrlo aktivan, srednje velik i snažan pas s jakim kostima i dobro razvijenim mišićima. Djeluje elegantno. Na glavi nema bora, gubica je jaka, uši su priležeće i na krajevima zaokružene. Mišićav vrat je u skladu s jako razvijenim tijelom. Noge su mišićaste i ravne, šape čvrste i skupljene. Rep je srednje dug s nešto kraćom dlakom.
Dlaka je čvrsta, tvrda i debela iako ne glatka s dobrom poddlakom. Idealna je tamno crvena jelenja boja ili crna sa smeđim pjegama. Bijela boja nije dozvoljena. Visina – 38 cm, težina oko 15 kg.
To je stara pasmina koju koriste za lov u predjelima njemačkih i austrijskih Alpi, te u bavarskim šumama. Do 1976. godine mislilo se da potječe od jazavčara, što je pogrešno.
Pasminu su priznali 1896. godine u Njemačkoj. Alpskog brak jazavčara koriste kao krvosljednika za lov na zečeve i lisice. Pouzdan je tragač, traga štekčući.
Lovac ga čitavo vrijeme čuje i zato se može dobro postaviti. U kući je miran i prijazan s obiteljskim članovima i djecom. Oprezan je i često ga vidimo na slikama kako čuva lovčev ranac, ili ulovljenu divljač. Može biti čak i dobar pas za obranu. Kod uzgoja vrijede strogi propisi, posebno kod izbora pasa za oplodnju. Važne osobine su radna sposobnost i izgled. Potražnja za tim odličnim psima je veća od ponude.
Pas za lovce. Svojeglav je i agresivan u lovu, a inače je prijazan, srdačan i pitom. Brz je, neumoran i siguran.