Argentinski mastif – Argentinska doga (Dogo argentino)

Argentinski mastif – Argentinska doga (Dogo argentino). Godine 1928, Antonio Nores Martinez liječnik, profesor i kirurg, počeo je uzgajati velikog i snažnog psa za lov koji bi također bio vjeran kućni ljubimac, a ujedno i vrhunski pas čuvar.

Antonio Martinez kao bazu za razvoj pasmine uzeo je borbenog psa iz Cordobe.

Borbeni pas iz Cordobe je pasmina koja na žalost više ne postoji, ali živi u velikom djelu argentinskog mastifa, pasmina koja je bila začetnik današnjeg argentiskog mastifa je bila vrhunski lovac, odlika koju je nasljedio i argentinski mastif.

Veliki broj pasmina je križan da bi dobili današnji standard argentiskog mastifa, redom nabrojene tu su u stvaranju pasmine korišteni geni njemačke doge, njemačkog boksera, španjolskog mastifa, starog engleskog buldoga, bull terijera, pirinejskog planinskog psa, pointera, irskskog vučjeg hrta, i bordoške doge.

Argentinski mastif je veliki pas kratke bijele dlake, snažna tijela koje ocrtavaju atletski mišići.

Visina ove pasmine pasa je od 60cm do 65cm (ženke) ili 60cm do 68cm (mužjaci), mjereno u grebenu. Težina je od 42 do 45 kg.

Duljina tijela iznosi samo malo više od visine, ali ženke mogu biti nešto dulje u tijelu nego mužjaci.

Boja pasmine je potpuno bijela, svaka fleka, svejedno koje boje, mora se diskvalificirati kao atavizam.

Argentinski mastif ima životni vijek i do dvadeset godina.

Nekada su bile dozvoljene kupirane uši koje su stojale uspravno ili su bile malo nagnute, danas je kod nas zabranjeno kupiranje ušiju i repa, pa mu je oštrina izgleda nešto ublažena, ima dosta veterinara koji se protive zabrani kupiranja repova naročito kod velikih pasmina jer njima to može stvoriti znatan problem.

Naročito ako takvi psi žive u stanovima i kućama, zbog malog prostora, a njihovog pokazivanja emocija putem repa, zna doći do jakih udaraca po predmetima koji imaju oštrije bridove, a time i do pucanja kože repa kod velikih pasmina. Argentinska doga nema taj problem s repom jer joj se rep ne kupira. Rep je dug i snažan. Leđa su mišićava, vrat snažan, iako mršav i bez podvoljka.

Dlaka je veoma kratka, priljubljena i čvrsta, potpuno je bijele boje. Njuška je crna kao i rub priljubljenih usnica. Oči su tamne ili boje lješnjaka.

Prve tri argentinske doge došle su u Europu 1968. godine. U Argentini su ih desetljećima koristili za lov na veliku divljač i grabežljive životinje (divlja svinja, puma). Koriste se i kao odlični psi za potrebe policije, carine i vojske. Odlikuje ih izvanredna inteligencija i hrabrost.

Argentinski mastif je osjetljiv na oštre zapovijedi i kazne. Treba ga odgajati i školovati pomoću motivacije uz puno pohvala i nagrada.

Ima odlično razvijeno osjetilo njuha i lako ju je školovati za istraživanje i traganje.

Po prirodi je to dobrodušan pas, voli djecu i članove obitelji. Nepovjerljiv je prema strancima i drugim psima. Neuobičajeno je dobar čuvar i nadasve vjeran svome domu. Ne laje puno. Primjerena je samo odlučnim i dosljednim ljudima, koji su dobri poznavatelji pasmine.