Zovem se Trilli. Ovo je moja druga zima u životu. Imala sam bebe dva puta, nažalost nadživjela sam ih. Gledala sam ih kako umiru, jedna za drugom. Gledala sam i sve druge mace oko mene kako nestaju, preko noći. Jedna draga maca je zaspala ispod auta želeći se malo ugrijati. Vlasnik auta je došao, upalio auto i onako snenu pogazio ju je. Njen brat je ostao, plačući za njom. Težak je život nas uličnih maca. Tjeraju nas, gađaju kamenjem. Ja sam oprezna, ne vjerujem vama ljudima a imam i razloga zar, ne? Od svih koje sam srela samo tri tete su bile dobre prema meni. Jedna mi je napravila kućicu da se malo zagrijem ali ju je susjed odmah razbio i bacio. Druga starija teta me jedno vrijeme hranila ali je odselila. Moj dom je hladni asfalt i grmlje a svugdje okolo su velike zgrade i velike ceste.
Kad padne mrak ja se uvučem u svoj grm. Polako se pale svjetla u velikim zgradama. Vidjela sam da u nekim stanovima žive mace. Lijepo im je i toplo, njihovi ljudi ih vole. Na prvom katu teta i njena maca se maze, kucnu se onako glavicom o glavicu, onda je teta nosi i ljubi. Ja onda maštam da će možda i mene jednom uzeti neka teta i tako maštajući dok mi bura ledi kosti i ne osjećam šapice od zime zaspim. Sanjam dom u kojem uvijek ima hrane, u kojem mi je toplo, u kojem me vole. U tom snu se više ne bojim i ne brinem što će biti sutra.
Ali onda se probudim u tom istom grmlju i znam da moram preživjeti još jedan dan. I dani tako idu, jedan za drugim a ja se nadam…
Jednog dana došle su teta koja mi je napravila kućicu, starija teta koja me hranila i još jedna teta. Na prevaru su me namamile u transporter i ulovile. Strašno sam se prepala. Odvele su me kod veterinara na pregled i rekle mi da više neću imati bebe i da će mi život biti lakši, da više neću morati gledati kako umiru od bolesti i gladi. Bilo me strah ali tamo je bilo još maca pa sam se pomalo umirila. Da vam kažem, nisam nikome htjela pokazati da je potrebno samo malo dobrote od vas ljudi i da će se otopiti led oko mog srca. I popustila sam. Tamo su me svi mazili, tepali mi, rekli da nikad nisu vidjeli tako dobru macu a ja sam se sa svakom njihovom riječju, sa svakim njihovim dodirom opijala. Sve sam ih zavoljela.
Ali na žalost to nije moj dom mada sam žarko željela ostati tamo. Objasnili su mi da to nije mjesto za zdrave mace, da se mace tamo samo liječe i oporavljaju.
I sad, recite mi gdje ću ja? Ubrzo mi skidaju šavove i nakon toga trebam se vratiti na cestu, u onaj isti grm. Nakon što ste mi pokazali da ljudi mogu biti dobri trebam se vratiti na mjesto gdje su ljudi zli, gdje će me opet tjerati i vikati mi “iš”. Tamo i ja mogu nestati preko noći a ja ne želim nestati. Ja želim živjeti i imati nekoga tko me voli , tko se kuca glavicom o moju glavicu, tko me nježno grli dok ne zaspim.
Pomozite mi molim vas da nađem svoj dom, da se ne vratim na cestu. Ako me ne možete vi udomiti barem pišite o meni, pričajte o meni, pokažite moje slike. Možda se netko zaljubi u mene <3 i sve ovo lijepo više ne bude samo san…
Vaša Trilli <3
KONTAKT ZA UDOMLJENJE: 098 965 1803