Dan je bio lijepo, sunčan. I onda, iznenada, nebo se otvorilo, kiša je počela padati kao nikad do tada.
Nisam se snašao, nisam uspio pobjeći u obližnje skrovište. Ni brace ni mame nije bilo nigdje, vjerovatno su se sakrili na vrijeme.
Počeo sam još jače kihati, oko me boljelo, odlučio sam čekati da prestane taj potop. Bio sam mokar kao miš.
Mislio sam da sam sam na svijetu. Ali prevario sam se. Znate, u svijetu mačaka kada si malen i izgubiš mamu to ti je kao smrtna presuda. Još kada te bole oči kao mene, prehlađen si i šmrkljav šansa da preživiš je minimalna. Ali tada nisam znao da ipak postoji jedna osoba kojoj je stalo, koja je brinula zbog brace i mene.
Poslije nam je rekla da je pomislila da ću ja umrijeti tog dana. Morala nas je odvojiti od mame da nam spasi život jer bismo skupa sa mamom nestajali na par dana i svaki put kada bismo se vratili, bili smo sve lošije i lošije.
Uspješno nas je ulovila, odlučila je i našu mamu uzeti s nama ali ona je pametna ulična maca i nije se dala namamiti.
Od tog dana mi smo dobili svoj apartman sa dekicama i lopticama. U brigu o nama se uključilo još teta, dobivali smo injekcije, kapi u oči, fiziološku u nosiće, vagali su nas da vide da li napredujemo. Mi se nismo bunili jer smo papali najfiniju hranicu, prvo na špricu a sada već papamo iz tanjurića. Moj braco Bibo je skroz ozdravio, a i ja sam puno bolje. Jedno oko mi je isto skoro ozdravilo.
Došlo je vrijeme da nađemo svoj zauvijek dom. Znamo da vjerovatno puno tražimo ali iznad svega bismo voljeli ostati zajedno, voljeli bismo da nas udomi osoba koja zna da je i macama kao i ljudima bitno imati nekog svog, nekog tko te razumije, tješi i čuva, kao što se čuvamo Bibo i ja.
Ja sam veći ali sam nježniji i povučeniji. Bibo je pravi mali hahar, on se ničega ne boji.
Ako nas ipak nitko ne odluči zajedno udomiti pristajemo se i razdvojiti. Meni tete još kapaju okice i moram ići na kontrole da se vidi što će biti dalje sa bolesnim okom.
Bibo me zeza i zove me Ćoro. Ali znam da se šali. Nije bitno da li imam jedno oko ili dva. Bitno je da vidim ovaj svijet jer to znači da sam preživio. I Bibo i ja smo uspjeli sačuvati naše male živote i jedino što tražimo od vas je da nas pazite i mazite i da nas nikada ne ostavite.
Ako ste nam odlučili pružiti dom nazovite našu tetu na 098/770993
Vaši Bibo i Bubi
P.S. Hrabri smo i ne bojimo se pasa. Imamo prijateljicu Taru s kojom spavamo 🙂
Invalid Displayed Gallery
