Galeb (Laridae) – Srebrnasti galeb (Larus argentatus)

Galebovi (Laridae) su porodica ptica iz reda Charadriiformes.
Porodica obuhvaća u užem obimu 6 rodova i oko 55 vrsta, koje gotovo sve spadaju u rod Larus.
Galebov životni vijek je oko 30 godina.

Razne vrste galebova svojom veličinom znaju biti dugi od 30 cm pa do velikih vrsta koje mogu biti duge i do 80 cm.
Imaju uska, šiljasta krila i snažne, vitke kljunove s malo prema dolje savijenim vrhom gornjeg dijela kljuna. Tri prema naprijed okrenuta prsta povezana su plivajućom kožicom, dok je četvrti vrlo kratak i okrenut prema natrag, a neke vrste galebova ga opće nemaju.

Boja perja im je uglavnom bijelo siva, često crna na glavi, leđima i na krilima. Spolovi su jednakih boja, a mužjaci su nešto krupniji.
Kod velikog broja vrsta mladunci su smeđe boje. Veće vrste trebaju i do četiri godine da u potpunosti dobiju perje boje odraslih ptica, dok je kod manjih vrsta za to potrebno dvije godine. Mnoge vrste imaju različito obojeno perje u vrijeme parenja i tokom ostalog vremena.

Galebovi žive gotovo u cijelom svijetu, a najveći broj vrsta je u umjerenim i hladnim klimatskim zonama. U mnogim tropskim područjima se ne gnijezde. Tako nemaju gnjezdišta u Amazoniji u U Južnoj Americi, u području oko rijeke Kongo u Centralnoj Africi, u Indiji, Jugoistočnoj Aziji i na Novoj Gvineji.

Neke vrste koje se gnijezde sjevernije, dolaze na obale u ova područja na prezimljavanje.
Većina vrsta galebova živi uz obale mora.

Neke vrste, kao na primjer obični galeb (Larus ridibundus), gnijezde se dalje od morskih obala, prije svega uz veće vode. Samo rijetke vrste, kao troprsti galeb (Rissa tridactyla), žive veći dio godine na otvorenom moru. Druge vrste, na primjer srebrnasti galeb (Larus argentatus), postale su hemerofili pa naročito zimi nastanjuju smetljišta u unutrašnjosti i na velikim rijekama.
Većina vrsta galeba su svežderi koji, već prema prilici, jedu živu hranu, otpatke i strvinu. No ipak preteže životinjska hrana kao što su ribe, mekušci, rakovi ili bodljikaši, a ponekada kada okolnosti to dozvole, uloviti će i glodavca, poput miša ili štakora.

Velike vrste galebova, kao na primjer (Larus marinus), pljačkaju gnijezda drugih ptica, a uspijevaju čak uloviti i ptice do veličine patke, pri čemu su žrtve uglavnom bolesne životinje.
Očevici pričaju o periodima godine, naročito u zimskim uvjetima kako veće vrste galebova, neumorno love male ptice, s taktikom tjeranja prema moru, naravno da uvijek ima malih ptica koje takav galebov uporni lov umori, pa padanjem u more postaju laka meta gladnih galebova.

Bilo je dosta slučajeva da male ptice u bijegu pred galebovima potraže skrovište u ribarskim čamcima, bez straha od ljudi u njima, što dovoljno govori o galebu kao neumornom predatoru.
Svoju potrebu za vodom galebovi zadovoljavaju pijenjem morske vode, a višak soli iz nje izlučuju preko parnih žljezda smještenih u kljunu, ali nije rijetkost vidjeti kako piju slatku vodu iz ostataka kišnice ili nekih drugih izvora.

Galebovi su veoma glasne ptice, što se još pojačava jer su društvene, pa se glasa više njih istovremeno. Svoje krikove najčešće puštaju u nizu, jedan za drugim.
Galebovi se gnijezde na tlu. Pojedine vrste su se specijalizirale za gniježđenje na liticama. Najčešće se gnijezde u kolonijama. U pravilu legu 2-4 jaja koja agresivno brane. Na jajima na smjenu sjede oba roditelja 3-5 tjedana.

Pilići najčešće trebaju 3-9 tjedana dok narastu da bi mogli letjeti, pri čemu manje vrste za to trebaju osjetno kraće vrijeme od velikih.
Najčešći pripadnik porodice galebova na našem Jadranu je srebrnasti galeb.

Srebrnasti galeb (lat. Larus argentatus) je vrsta ptica iz porodice galeba (Laridae).
Odrasli srebrnasti galeb naraste do 60 cm, i može doseći raspon krila od oko 145 cm. Težak je do 1,5 kg. Perje im je bijelo, gornja strana krila siva, a vrhovi krtila obojeni su crno. Na snažnom kljunu ima sprijeda, na doljnjoj strani, jednu crvenu točku.

Oči su im kao i kljun žute, noge imaju blago ružičastu boju. Boja perja mužjaka i ženki se ne razlikuju.Glasaju se prodornim zvukom. U repertoaru njihovog glasanja su i zvukovi koji asociraju na zavijanje i mijaukanje. Kad se spremaju na napad, potmulo gaču ili mumljaju dubokim glasom.
Suprotno tome, tipično kriještanje je prije svega upozorenje koje treba upozoriti neprijatelja, ali je i pozdrav kao i izraz zahtijevanja tj. traženje hrane. Mladunci skreću pažnju na sebe jecavim, cvilećim zviždanjem.

Srebrnasti galeb može doživjeti starost do 32 godine. Jedinke koje iz nekog razloga ne mogu letjeti i žive pod ljudskom skrbi, mogu postati jako pitome i privržene, pa se ponašaju slično domaćim kokoškama s razlikom da pokazuju veliki stupanj inteligencije u odnosu na kokoške.

Srebrnastog galeba najčešće se sreće na obalama srednje i Sjeverne Europe, ali vrlo rijetko uz unutrašnje, kopnene vode. Njihovi prirodni neprijatelji su sokolovke, morski psi kao i kopnene zvijeri.

Na obalama Jadrana najčešće se sreće galeb klaukovac (Larus argentatus cachinnans), jedna podvrsta srebrnastog galeba, i crnoglavi galeb (L. melanocephalus). Pored njih, uz Jadran zimu provode, dolazeći sa Sjevernog mora, burni galeb (L. canus) poznat i kao “sivi galeb” dug oko 47 cm, smeđi galeb (L. fuscus) dug oko 60 cm, mali galeb (L. minutus) dug do 28 cm i troprsti galeb (L. tridactyla). Na području Hrvatske uz slatke vode u unutrašnjosti sreće se riječni galeb (L. ridibundus), dug oko 40 cm.

Glavna hrana srebrnastog galeba je jednaka kao i većine galebova. I oni su svežderi, no ipak preteže životinjska hrana kao što su ribe, mekušci rakovi ili bodljikaši, ptice, a ponekad i mali glodavci. No, jednako kao obični galebi i srebrnasti obilaze smetlišta, zelene površine i polja u potrazi za bilo čime što može utažiti glad.

Može proći od četiri do sedam godina dok srebrnasti galeb dosegne spolnu zrelost. Ženka u gnijezdo koje od biljnog materijala grade oba roditelja polaže najčešće 2-3 jaja. Mužjak i ženka ih griju 28 do 30 dana. Pilići ostaju u gnijezdu pet do šest tjedana kad su sposobni za letenje.