Mungos (Mongoose) je omiljeni engleski naziv za 29 od 34 vrsta u 14 rodova obitelji Herpestidae koji smo i mi preuzeli kao naziv za te simpatične životinje, to su mali carnivori koji su porijeklom iz južne Euroazije i Afrike. Dijele se na dvije potporodice koje se međusobno dobro razlikuju.
Prva potporodica su Madagaskarski Euplerinae a druga Pravi (afroazijski) mungosi. Prva skupina je endemična za Madagaskar, a druga je raširena najviše u Africi i Južnoj Aziji.
Ukupno postoji 33 vrste mungosa, a veličina im varira od 24 do 58 centimetara (to je dužina bez repa), isto tako je razlika u težini koja kod malih vrsta iznosi 320 grama pa do onih velikih čija težina je u rangu domaće mačke odnosno i do 5 kilograma.
Neke vrste mungosa vode potpuno osamljeni život i nalaze se s drugim pripadnicima svoje vrste samo radi parenja, a drugi žive u odlično organiziranim skupinama gdje vlada zajedništvo, putuju u skupinama u potrazi za hranom i veoma često se sukobljavaju s drugim skupinama svoje vrste u borbi za teritorij, veoma su brižni kao roditelji, a činjenica koja fascinira je da imaju odlično organiziranu protuzračnu obranu od predatora iz zraka, naime, najmanje jedan mungos čuva stražu dok se ostali hrane raznim kukcima, pošto su podneblja u kojima žive veoma topla, stražari se često izmjenjuju i time čuvaju od jakog sunca. Mungos je poznat i po činjenici da sa svojom brzinom veoma uspješno lovi zmije, naravno kao i svaki roditelj tu vještinu lova uspješno prenosi na podmladak.
Zanimljivo je da su mungosi naseljeni i na otoke južnog Jadrana kao vrhunski lovci na zmije, naravno da je mungos veoma brzo ustanovio da na otocima ima i plijena koji nije riskantan za lov poput zmija, tako da su mnoge kokoši platile glavom mungosove lovačke sposobnosti. Treba napomenuti da je zabluda mungosova imunost na zmijski otrov, ali je činjenica da mungosi imaju visoku otpornost na otrov zmija, što zavisi i od vrste zmija koja ih je ugrizla i otrovala.
Koliko god mungosi fascinirali svojim izgledom, ovo je bila pogrešna odluka jer mungosi nisu svoje vještine lova usmjerili na ciljanu populaciju koja je veoma brojna na južnim Jadranskim otocima, već i na druge vrste koje su zbog njihove vještine lova postale česte lovine poput raznih guštera i kukaca koji do tada nisu imali takvu prijetnju, znači čovjekovo uplitanje u eko sustav je urodilo narušavanjem istog.
Mungosi se pare dva do tri puta godišnje i imaju dvoje do troje mladunčadi, pošto u periodu hranjenja mladih postoji potreba za većom količinom hrane, većina mungosa odlazi u lov, ali uvijek ostavljaju tzv. dadilje s mladim mungosima koji brinu o njima sve do povratka roditelja. Čim mladi mungosi pokažu sposobnost praćenja roditelja u lovu, kreću s njima i uče kako tražiti i loviti plijen. Formacija u kojoj se kreću je slikovno veoma zanimljiva, kreću se u pravilnoj koloni, prvo mužjak, iza njega ženka i ostali mladi mungosi, svi na oprezu, ali njuške pretežito „prikovane“ uz zemlju u potrazi za hranom.
Kao i sve druge životinje na našem planetu, čovjek je našao način da iskorištava mungose, jedan od primjera je organiziranje borbi mungosa i zmija, gdje se vrši klađenje na pobjednika.
Životni vijek ove simpatične životinje je najviše do 25 godina.
Foto: www.animalhdwalls.com
 je omiljeni engleski naziv za 29 od 34 vrsta u 14 rodova obitelji Herpestidae koji smo i mi preuzeli kao naziv za te simpatične životinje){kind=link}