2 komentara na ovom članku

  1. Ankica Savić

    Pročitala sam vaš članak o malome ćuku, pa vam se obraćam jer imam vrlo sličan primjer.
    Evo kako sam došla do ovog malo neobičnog ljubimca. Pred 20-ak dana član moje obitelji pronašao je, uz stablo, malog sivog ćuka koji je pao iz gnijezda. Nije ga mogao ostaviti i želio ga je zbrinuti prije nego se pojavi neki predator, pa je krenuo u akciju. Nakon nekoliko pokušaja pozivanja veterinarske službe da nešto učini s mališanom, dobio je odgovor da oni nisu u mogućnosti prihvatiti ga, jer nemaju mjesta. Preostalo je jedino da ga netko u obitelji zbrine i tako je svoj novi privremeni dom pronašao kod mene. Mali ćuk sjajno se oporavio te je već nakon jednog dana pokazivao znakove suradnje i društvenosti, a što je najvažnije, nakon nekoliko sati počeo je i jesti. Od prvog dana jede samostalno, a pomalo izlazi iz kaveza u kojem je našao dom. U početku je prihvatio samo jednog člana obitelji koji se brine o njemu, a sad komunicira i s ostalima. Namjera nam je bila da ga, nakon što ojača, vratimo u njegovo prirodno stanište, no kako dani prolaze, mi smo u dilemi hoće li se uspjeti snaći. Dobro bi nam došlo vaše mišljenje kako bi lakše donijeli odluku.
    Srdačan pozdrav.

    Odgovori
    • Drago mi je da ste pomogli ovoj iznimnoj ptici, a što se tiče samostalnog boravka u prirodi, mislim kako je šansa za samostalno preživljavanje minimalna, ta mala divna ptica nije imala od koga učiti kako se lovi unatoč svoj svojoj radoznalosti…, moja preporuka je da ju zadržite i pružite joj život dostojan jednog ćuka 🙂

      Lijepi pozdrav

      Odgovori

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.