Sveta Birma (SBI) Birman cat

Sveta Birma (SBI) – Prema budističkom vjerovanju, samo oni ljudi koji postignu savršenu čistoću duha i tijela, tzv. nirvanu, reinkarniraju se u ljude, a onima kojima to za života ne uspije ponovno se rađaju u obliku mačke.

Prema legendi ova doista prekrasna mačja pasmina nastala je u budističkom hramu posvećena božici reinkarnacije Tsun Kyan Kse u brdima Lugh u Indokini.
Prema tom vjerovanju u tom je hramu živio svećenik Kitah Mun Ha s bijelim mačkom Sinnom. Jednoga dana dok je bio zadubljen u meditaciji, došli su razbojnici i ubili ga s leđa. U tom je trenutku mačak skočio na mrtvo tijelo svećenika i istodobno pogledao u kip božice.

I dogodilo se čudo: bijela boja mačke poprimila je boju kože božice Tsun Kyan Kse, žute su oči postale safirno-plave kao božičine, a noge, rep, nos i uši poprimili su boju zemlje. Samo su šape koje su dodirivale tijelo svećenika ostale bijele kao znak ljubavi i čistoće. Toga su dana i sve ostale mačke u hramu poprimile boju Sinna.

Vidjevši to čudo preobrazbe, razbojnici su pobjegli iz hrama.
Sinn je sedam dana bez hrane i vode stražario uz tijelo Kitah Mun Ha i onda uginuo kako bi njegovu dušu prenio u raj. Zbog toga se svete birme smatraju čuvarima duša budističkih svećenika.

Zbog statusa Ťsvecať do 1919.god. nijedan čovjek izvan hrama Lao Tsun nikad nije vidio mačku svetu birmu. Iznimku je učinio Kittah Lama koji je Sir Rasselu Gordonu, majoru engleske Kraljevske vojske, poklonio plaketu kao zahvalu za zaštitu hrama od napada brahmana, Na ovoj plaketi bila je naslikana sveta birmanska mačka koja je umjesto očiju imala plave safire. Lama je majoru pokazao i žive mačke koje su bile slične onoj s plakete.

Kako su prve žive mačke stigle iz hrama nikad nije razjašnjeno. Najstariji dokaz o postojanju mačke u Europi predstavlja fotografija mačka madam Baudoin po imenu Dieu d’ Arakan koja je snimljena tridesetih godina 20. st. u Francuskoj.

Ovaj je mačak s još 5 ili 6 mačića oko 1935. god. prodan kneginji Ratibor Hohenlohe. Nakon što su promijenile nekoliko vlasnika, ovim se mačkama gubi trag 1940. god. Zanimljivo je napomenuti da je na međunarodnoj izložbi u Francuskoj 1933. god. od ukupno 210 mačaka samo je jedna bila pasmine sveta birma.
Vezu između hrama Lao Tsun i danas poznatih mačaka predstavlja pretpostavka da je početkom tridesetih godina, po narudžbi američkog industrijalca Vanderbilta, član posluge hrama za Ťteške novceť ukrao jedan par mačaka.

Mačak je stradao na putu, ali srećom ženka – po imenu Poupee – bila je skotna, tako da su njezini potomci koji su došli na svijet u Nici, postali osnovom uzgoja izvan hrama. S velikom se sigurnošću pretpostavlja da druge mačke nisu Ťizvezeneť iz hrama Lao Tsun.

Prva službeno zabilježena sveta birma u Njemačkoj bio je mačak Timour de Maladpour kojem je vlasnica bila gđa G. Muller iz iz Bavarske 1933. god., no pravi organizirani uzgoj pasmine počeo je tek u prvoj polovici šezdesetih godina. A. Hackman je 1964. god iz Pariza uvezla u Njemačku Int. Ch. Nadin de Klaramour koja je bila boje tuljana.

Njezini su potomci dospjeli na sve strane svijeta: SAD, Englesku, Australiju, Belgiju, Nizozemsku i ponovno u Francusku, gdje je mjesna populacija mačaka zbog bolesti u potpunosti nestala.

Tijelo svete birme je srednje mase, izduženo, snažno, a noge su kratke i zdepaste. Glava je srednje dužine, zasvođena i ima tzv. rimski profil nosa.
Uši su male, ne stoje potpuno uspravno i nisu previše zaobljene. Oči su blago zaobljene i blago ovalne, postavljene široko, duboko plave boje.

Dlaka na tijelu može biti od tamnije bijele boje do svijetlosmeđe boje i znatno se razlikuje od svih ostalih dugodlakih i srednjedugodlakih mačaka. Svilena je na dodir i ne smije biti preduga. Nešto je duža na leđima, bokovima, vratu, trbuhu i repu.

Izvorne boje oznaka (na nogama glavi i repu) su čokoladna, boje tuljana, plava i ljubičasta. Danas se priznaju i neke druge boje koje su dobivene iz parenja s perzijskim mačkama s oznakama ( himalajkama ). Boja po trbuhu je potpuno bijela.

Rukavice: posebna oznaka svete birme su bijele šape koje se nazivaju rukavice ili čarape. Rukavice su uvijek potpuno bijele boje, a mogu se završavati na korijenu prstiju ili na članku. Bijela boja čarapa mora biti oštro ograničena-omeđena od boje dlake na nogama. Na prednjim nogama rukavice su kraće. Poželjno je da se na stopalima zadnjih šapa bjelina završava u klinastom obliku.
Kod ocjenjivanja rukavica posebna se pozornost posvećuje simetričnosti.

Rep je srednje dužine, tanak oko korijena, puno i gusto odlakan paperjastom dlakom pri vrhu.
Računa se da su svete birme uz tursku angoru, one pasmine mačaka koje su se najmanje promijenile po tipu, građi tijela i boji dlake do danas.

Mačke svete birme iznimno su nježne i lako se uklapaju u život svakog kućanstva. Za one koji žele atraktivnu mačku privrženu ljudima sveta birma izvrstan je izbor.

FIF-e STANDARD:

Srednje je veličine i karakterizira je posebna morfologija.

GLAVA:

oblik srednje veličine, snažne koštane građe, čelo lagano zaobljeno, obrazi puni i zaobljeni, nos srednje dug bez stopa ali lagano udubljen, brada snažna.

UŠI:

malene sa zaobljenim vršcima, smještene pod laganim kutom prema naprijed, dobro razmaknute.

OČI:

lagano ovalne, tamno plave boje.

TIJELO:

nešto duže, dobrih proporcija, mužjaci veći od ženki.

NOGE:

kratke, snažne, zaobljenih šapa. Karakteristične za birme su bijele rukavice na sva četiri stopala koje moraju biti simetrične. Nalaze se na prstima i protežu se samo do metakarpalnog zgloba. Na stražnjim stopalima mogu biti i nešto duže. Na tabanima zadnjih nogu nalazimo bijele mamuze u obliku obrnutog slova “V“ koje dosižu dužinu 1 do 3 do pete, također moraju biti simetrične. Vrlo bitno je da su jednako duge i simetrične. Poželjno je da su simetrične na sva četiri stopala ili barem na prednjim ili stražnjim nogama.

REP:

srednje dugačka perjanica.

KRZNO:

dugo do srednje dugo, na licu kraće, na obrazima nešto duže, postepeno duže na vratu tvoreći ovratnik, dugo na leđima i bokovima. Svilenkasto sa vrlo oskudnim podkrznom. To je mačka sa oznakama izuzev stopala koja imaju bijele rukavice. Oznake se nalaze na licu, ušima, nogama, repu i genitalijama, moraju biti jednolično
obojene i u dobrom kontrastu sa tijelom. Boja tijela je boja svijetle ljuske jajeta, leđa su kod svih varijeteta zlatno-pješčane boje.

GREŠKE:

prenježna građa, bijela ili tamna mrlja na trbuhu ili prsima.

Greške koje isključuju certifikat: nepravilna pigmentacija vrška nosa, „runner“ (bijela crta sa strane stopala), manjak mamuza na tabanima, bijela mrlja u oznakama, tamna mrlja na rukavicama, bijela mrlja na genitalijama.

BODOVI:

GLAVA 20

REP 10

TJELO 20

RUKAVICE i MAMUZE 20

KRZNO 25

KONDICIJA 5

Izvor uz odobrenje: www.sfdh.hr

Komentirajte

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.