Činčila – Chinchilla prekrasni mali glodavac

Činčila – Chinchilla prekrasni mali glodavac, koji se na žalost najviše uzgaja zbog krzna. Iako ih je snašla tužna sudbina koju im je kreirala modna industrija, ipak su veoma učestali i kao kućni ljubimci.

Prirodno obitavalište im je u suhim gorskim predjelima Južne Amerike u većim skupinama. Danju se skrivaju i odmaraju u podzemnim skloništima, a noću kada je njihovih prirodnih neprijatelja manje izlaze se hraniti, najviše biljem i raznim sjemenkama te plodovima voća. Premda su izrazito oprezne, u divljini su plijen mnogih životinjskih predatora. Ime Chinchilla su dobili po indijanskom narodu Chincha, koji je od 1000. godine pa sve do pada pod upravom Inka 1476. godine koji je živio u obalnom području južnog Perua i sjevernog Čilea.

činčila prirodno obitavalište
Foto: “Range of Chinchilla lanigera and Chinchilla brevicaudata” by Amerique_du_Sud.svg: Licensed under CC BY-SA 3.0 via Wikimedia Commons.

Uzgajali su činčile i držali ih domaće životinje ali i kao kućne ljubimce, njihovo su meso jeli, a od kvalitetnog krzna radili su odjeću. Uzgoj krzna činčile kasnije su od njih preuzeli Inke pa je narodu Chincha bilo zabranjeno nositi krzno činčile, okupatori Inke, su privilegiju nošenja odjeće od krzna činčila, dozvoljavali samo svojim velikodostojnicima.

Činčila je glodavac kratkog tijela, krupne glave s oblim ušima. Ima relativno velike oči i duge, svijetle, rijetke brkove te dug dlakav rep. Tijelo pokriva oko 2 cm debela meka crnobijela dlaka. Krzno činčile u prirodi je plavo sive boje, selekcijom se je došlo i do drugih nijansi boja. Tijelo im je dugo oko 30 cm zajedno s repom na koji je dug cca13 cm. Težina činčile je od 350 do 700 g. Prosječna životni vijek činčile je 15 godina, a zabilježeni su i primjerci koji su živjeli preko 20 godina.

činčila - chinchillaFoto: “Chinchilla lanigera reared” by Yabopomonofonomopo bay – Licensed under CC BY-SA 3.0 via Wikimedia Commons.

Postoje dvije vrste iz roda Činčila: Chinchilla brevicaudata i Chinchilla lanigera. Prva vrsta ima kraći rep, širi vrat i ramena te kraće uši. U prirodi su obje su vrste vrlo ugrožene, navode se podaci da je preko 90% populacije u prirodi potpuno uništeno, tako da oporavak vrste ovisi isključivo o čovjeku, istom onom čovjeku, koji ih je i uništio, prvenstveno bi trebalo poraditi na potpunoj zabrani izlova divljih činčila i takvim mjestima gdje je populacija činčila još uvijek relativno sačuvana!

Činčila je predivan i zahvalan kućni ljubimac. Činčila je noćna životinja, pa bi osobe koje ju namjeravaju uzeti za kućnog ljubimca trebale imati na umu da njena noćna aktivnost zna biti bučna. Budući, je veoma gipka i brza, traži puno prostora. Može skočiti u zrak čak do 180 cm visine, što dovoljno govori o spretnosti ovog simpatičnog glodavca.

Ako se ipak odlučite imati činčilu kao kućnog ljubimca, trebate paziti na neka činjenice koje su bitne, znači činčile ne vole direktno sunčevo svijetlo, što je razumljivo za noćne životinje, nikako činčilu nemojte držati na propuhu, prehlada im teško može promaknuti, a ishod ako se ne liječi na vrijeme, može biti fatalan.

Činčile najviše jedu sijeno, danas se u pet shopovima mogu nači gotovi briketi koji zadovoljavaju većinu njihove prehrane, ali ipak se potrudite donijeti im sijena, jer u njemu uživaju više negoli u bilo čemu drugom, u potpunosti je zabranjeno davati im slastice koje sadrže šećer iako ga vole, naime, činčile su jako osjetljive na šećer i lako oboljevaju od dijabetisa!

Kavez u kojemu ćete držati činčilu, je potrebno redovno čistiti, promijeniti stelju, a poznavajući navike činčila, na jednom dijelu kaveza stavite pijesak, jer činčile se uživaju valjati u njemu, a na taj način dodatno njeguju svoje krzno.

Još jednom napominjem da je činčila glodavac koji je na rubu istrebljenja, pa stoga pokažite empatiju za tog malog simpatičnog glodavca i bojkotirajte proizvode od činčile, jer to je jedini put koji vodi spašavanju činčila.

 

 

Komentirajte